Od svih desertnih prirodnih vina našem otoku Bracu najpoznatiji je prošek, proizveden fermentacijom koncentriranog mošta od presušenih bobica najkvalitetnijih sorti grožda.
Najprije se odabere najbolje grožde i bobice ostave na lozi dok se dobro ne prosuše. Nakon branja grožde se zna rasuti po raznim površinama i ponovo sušiti na suncevoj toplini. Osušeno se grožde gnjeci i preša kako bi dao mošt izuzetne slasti sa 28 i više ostatka šecera što provre u alkohol jacine od 15 do 16 vol. postotaka. Prošek ovako pripremljen oduvijek je u Dalmaciji kao i na otoku Bracu bio posebno cijenjen pa se najcešce radio za vlastite potrebe i cuvao za cašcenje gostiju. Prošek je naime bio cijenjeni napitak narodne medicine za oporavak bolesnika te za okrjepu malokrvnih i starijih osoba, posebno za rodilje i druge kojima treba vratiti snagu. 

Prošek žbacen s jajem poznati je pripravak za vracanje snage rekonvalescenata i bolesnika. Najprije bi se odvojilo bjelance, a žumance (najcešce 2) miješalo sa šecerom (2 do 3 žlice). Bjelance se žbatilo (tuklo) dok ne bi postalo homogena pjena (do stanja da se može okrenuti tanjur, a da se pjena ne prolije), zatim se sve stavljalo u jednu šalicu i miješalo s decilitrom i pol prošeka.


Prošek najcešce ima oko 15 % vol. postotka alkohola s oko 100 grama /lit. neprevrelog šecera i više od 40 % g/l ekstrakta. Ima tamnožutu bakrenu boju, punog i bogatog je bukeja, izrazito je sladak i zaokružen. Najbolje se slaže uz kolace, orahe, rogace i lješnjake. Servira se na temperaturi od 14 do 16 Celzijevih stupnjeva.